
Pčinjski okrug krije prirodni fenomen koji osvaja svojom lepotom, ali i jezivim pričama. Na samo pet kilometara od Trgovišta, u blizini planinskog sela Donja Trnica, uz samu granicu sa Bugarskom i Severnom Makedonijom, uzdižu se kamene piramide poznate kao Vražji kamen.
Na oko 800 metara nadmorske visine reka Pčinja je nekada davno prosecanjem stene stvorila ove neobične stubove, koje je vreme dodatno oblikovalo. Nekada se ovo mesto zvalo Prosečnik, a danas ga posećuju turisti i istraživači iz cele Srbije, pa i inostranstva.

„Posetioci dolaze sa svih strana, iz Beograda, iz svih krajeva Srbije i okolnih zemalja, iz inostranstva“, kaže Katarina Stanojković iz Turističke organizacije Trgovište.
Brojne legende prate ovo mesto, a najpoznatija govori da su Pčinjani godinama pokušavali da sagrade crkvu pored reke, ali bi ono što bi danju podigli, đavoli noću odnosili na kamenu liticu. Navodno su bili ljuti jer ih seljani nisu dovoljno poštovali.

„Meštani su odustali od gradnje pored reke i crkvu Presvete Bogorodice podigli baš na litici, po kojoj su đavoli prenosili kamenje u ženskim maramama“, priča Stanojkovićeva.
Crkva Presvete Bogorodice, podignuta između 1355. i 1375. godine u vreme Stefana Uroša Petog, stoji i danas na jednoj od piramida.
Do nje vodi strma, vijugava staza, a iako je otvorena samo dva dana godišnje, na Veliki petak i 21. septembra, veruje se da je ukleta. Jedna od priča kaže da je mladoženja koji se venčao u ovoj crkvi nakon svadbe pao sa litice, a za njim i mlada.

Uprkos zlokobnim legendama, mnogi veruju da boravak u crkvi donosi potomstvo. Žene koje nemaju dece često dolaze i u odsustvu sveštenika, nestružu malo praha sa fresaka ili se provlače kroz šuplju stenu u blizini u nadi da će ostati trudne.
„Iskustva su uglavnom pozitivna, mnoge žene se vraćaju i donose svoje priče o ispunjenoj želji“, dodaje Katarina.
Plan je da Vražji kamen postane jedan od turističkih brendova juga Srbije. Ovaj jedinstveni spoj prirodnih lepota, mistike i kulturnog nasleđa pokazuje da jug zemlje ruši predrasude jer ovde važi pravilo: što južnije, to čudesnije.