Dragana Stanisavljević: Novinarstvo kao životni poziv, vranjski govor kao večna ljubav

Postoji ona čuvena izreka ili pošalica, kako kome draže da je nazove(pripisuje se različitim autorima), da je „novinarstvo lepo ako se iz njega na vreme ode“. To za Draganu Stanisavljević, devojačko Zdravković, jednostavno ne važi. Iako je završila Ekonomski fakultet u Nišu, njeno opredeljenje celog radnog veka bio je novinarski poziv.
Dragana je počela 1980. godine kao deo prve ekipe Radio Vranja. Posle 10 godina prešla je u redakciju regionalnog lista Slobodna reč, gde je 2000. godine imenovana za glavnu i odgovornu urednicu. Nakon privatizacije 2007. godine Dragana prelazi u Radio televiziju Vranje gde je ostala do penzionisanja. Kada novinar tokom svoje karijere uspe da objedini rad u sve tri oblasti: štampi, radiju i televiziji onda se to svakako može smatrati uspehom.

Uspela je Dragana da objedini i svojih trideset tekstova, štampanih u Slobodnoj reči, na vranjskom govoru i izda zbirku priča pod nazivom „Će ti kazujem neće mi veruješ“. Knjiga je nedavno i promovisana u Vranju. Osim autorke o knjizi su govorile recenzentkinja, profesorka srpskog jezika Aleksandra Stanković, u ime izdavača udruženja Usud Ava Justin iz Vranja profesorka srpskog jezika Ana Mitić, urednik knjige novinar Radoman Irić, univerzitetetska profesorka u Francuskoj i Srbiji prof. dr Tanja Milosavljević koja je govorila na vranjskom dijalektu, dok je promociju moderirala i čitajući odlomke dočarala tematiku zbirke novinarka Ivana Jović.
Dragana je u penziji već 12 godina. Pitali smo je kako je podnela taj nagli prelaz iz užurbane novinaraske svakodnevnice u lagane penzionerske dane.

„Prvi dan u penziji delovao mi je kao početak godišnjeg odmora. Imala sam utisak da posle nekoliko dana predaha opet predstoji vraćanje dnevnoj ažurnosti i ustaljenoj novinarskoj trci. No, baš tada moja mlađa unuka je imala dve godine i priskočila sam u pomoć. Fokusirala sam se na obaveze u kuhinji, čuvanje unuke i lepe popodnevne šetnje. Dugo nisam mogla da se naviknem da u svemu što radim nema razloga za žurbu“, objašnjava nam Dragana.
„Po odlasku u penziju mogla sam da čitam do mile volje odabranu literaturu, da uživam u šetnjama u prirodi i da češće boravim kod moje dece, da ostajem duže ne razmišljajući o obavezama koje predstoje kad se vratim. Bilo je uslova da potpuno rasterećeno uživam u svakom trenutku“, dodaje ona uz blagi osmeh.
Pomenuli smo da je nedavno promovisana njena zbirka priča „Će ti kazujem, neće mi veruješ“. Sala vranjske Gimnazije, mesto promocije, bila je ispunjena do poslednjeg mesta. Među publikom bile su i njene kolege ali i prijatelji i porodica.

„Konačni cilj knjige „Će ti kazujem, neće mi veruješ“ je doprinos tendenciji očuvanja specifičnog vranjskog dijalekta kao jednog aspekta identiteta srpskog naroda na jugu Srbije. Knjiga je niz od 30 priča koje je iznedrio život početkom 21. veka i koje uglavnom otkrivaju naše naravi, mentalitet i nepredvidiva sudbinska dešavanja“, objasnila je Dragana.
U životu je bitna porodica i te niti koje nas povezuju sa bližnjima. Tako da i naša koleginica ističe važnost porodice.
„Za jednu funkcionalnu porodicu veoma je značajna uzajamnost. Moje ćerke, zetovi i unuke su mi velika motivacija, oslonac i podrška. I ja sam naravno tu za njih, baš za sve u svakom trenutku.“
S obzirom na to da naša sagovornica ima bogato profesionalno iskustvo a pretpostavljamo i životno, pitali smo je šta bi poručila mladima koji tek ulaze u svet medija i bore se za svoje mesto.

„Uvek treba jasno definisati cilj, odrediti prioritete, odvojiti bitno od nebitnog da se ne bi uzaludno trošili. Uz to treba negovati dobro programiran odbrambeni mehanizam, ambiciju i toleranciju“, jasna je u svojoj poruci Stanisavljevićeva.
Za kraj našeg prijatnog razgovora i zajednički provedenog vremena Dragana Stanisavljević imala je jasnu poruku i moto koji je vodi uvek napred kroz život.
„Juče je prošlost, danas je poklon, sutra je misterija. Cenite i uživajte u današnjem blagoslovu“.
