Projekti

Usvojeni programi poslovanja javnih preduzeća i javnih ustanova u Vranju,Vranjanci nezadovoljni radom istih

Odbornici Skupštine Grada Vranja na sednici 29. i 30. decembra usvojili su Programe poslovanja sa finansijskim planom javnih preduzeća i ustanova na teritoriji Grada za 2023. godinu.

Pre izjašnjavanja odbornika i glasanja o usvajanju predloženih programa, direktori vranjskih javnih preduzeća i ustanova istupili su sa unapred pripremljenim referatima u kojima su do detalja obrazlagali sve elemnte poslovnih programa i finansijskih planova za narednu kalendarsku godinu.

Zajednički imenilac svih predloženih poslovnih programa i finansijskih planova, računajući tu i ona preduzeća koji su samofinansirajuća, dakle, nisu na budžetu Grada Vranja, kao i ona koja se delom finansiraju iz gradske kase, pre svega je poštovanje poslovnih ingerencija i insistiranje na programiranoj štedljivosti i racionalnom poslovanju na polju finansija.

To je, na žalost, jedna strana medalje koja se tiče lokalnog javnog sektora u Vranju, usmerena ka fingiranju stvarnog stanja i smirivanju uvek nepoverljive lokalne javnosti koja najvećim delom sa skepsom gleda na događanja u javnom sektoru, poslovično strahujući od mogućnosti koje javni sektor pruža na polju prelivanja gradskog ili državnog novca u privatne džepove, apostrofirajući sveukupnu bliskost vladajuće politike i privatnog biznisa u Vranju.

Iako se očekivalo da odbornici Skupštine grada Vranja iznesu svoje stavove ili pak pokrenu raspravu o nekim javnim preduzećima ili ustanovama,to je nažalost kao i obično izostalo.

Opet su svi kao po dogovoru podigli ruke i usvojili apsolutno sve što im je predloženo,ne mareći za stavove građana Vranja.

Zato je konačno od izuzetne važnosti za sveopšte funkcionisanje lokalne samouprave u Vranju i njenog javnog sektora šta za građane Vranja predstavlja usvajanje Programa poslovanja sa finansijskim planom javnih preduzeća i ustanova za 2023. godinu, šta građani mogu da očekuju od budućih poslovnih aktivnosti javnih firmi i ustanova, koliko mogu da razumeju i shvate sve navedene za njih apstraktne brojke iz oblasti finansija i, na kraju, šta Vranjanci očekuju i žele od lokalnog javnog sektora kojeg finansiraju plaćanjem poreza na imovinu, komunalnih taksi i drugih izvornih prihoda Grada Vranja!?

Primer vranjskog «Vodovoda» osnovanog pre više od 60 godina je više nego indikativan, posebno zbog delikatnosti poslova koje obavlja ovo javno preduzeće, a to je vodosnabdevanje Vranja i okolnih naselja i rešavanje problema fekalne kanalizacione mreže i atmosferske kanalizacije u gradu koji od 2005. godine ima rešen problem opskrbe vodom stanovništva i industrije, zahvaljujući izgradnji brane Prvonek i akumulacionog jezera u srednjem delu sliva reke Banjštice.

Iskustvo građana sa «Vodovodom», naročito poslednjih godina, apsolutno je negativno iz više razloga, najpre zbog viška viška zaposlenih umesto optimalnog broja radnika koji je uzrokovan partijskim zapošljavanjem, pa ovo javno preduzeće ima suvišnih oko 60 radnika, što predstavlja svojevrstan pritisak na rashode kroz povećan platni fond a istovremno blagi pad prihoda od naplate vode u uslovima zaoštrenih socijalnih prilika na jugu Srbije.

Kratka i anonimna ulična anketa građana Vranja,sprovede na uzorku od tridesetak slučajnih prolaznika,koji reprezentuju sve delove grada, najstroži i širi centar i periferiju, kao što su Sobina, Ribince, Suvi Dol, Balinovac i Pljačkovica, pokazuje da više od 80 odsto anketiranih Vranjanaca kada govori o Javnom preduzeću «Vodovod», uvek i redovno, u prvi plan postavlja problem urednog vodosnabdevanja, a istovremeno zanemaruje Program poslovanja sa finansijskim planom, što se odnosi i na one građane koji su informisani da ovo javno preduzeće, primera radi, duguje KFV banci preko 130 miliona dinara na ime kredita za izgradnju fabrike za preradu otpadnih voda.

Dakle, tih 80 odsto anketiranih ukazivali su na problem «agonije vode», odnosno, bezvodicu koja je danima ugrožavala normalno odvijanje životne svakodnevnice, kada je prekinuto vodosnabdevanje sa najvećom učestanošću u Karađorđevoj ulici, Kralja Milana, Kralja Stefana Prvovenčanog, u više ulica u donjem delu grada, Partizanskom putu, Filipa Filipovića, Kragujevačkoj, Plitvičkoj, Majora Milana Tepića, Maričkoj, Save Kovačevića, Hilandarskoj, Kosovskoj i da ne nabrajamo dalje.

Manje od 20 odsto anketiranih otvoreno je ukazivalo na spregu rukovodstva «Vodovoda» i privatnog biznisa i dugove ovog javnog preduzeća koji su postali pretnja gradskom budžetu, pa su navodili privatna preduzeća i radnje, «Saba Belča» iz Preševa, «Danijela MB» iz Vranja, «Pet D» iz okoline Vranja, ali i tužbe raznih subjekata, građana, advokata, privatnih radnji, zbog izlivanja iz mreže fekalne kanalizacije i poplavljenih podrumskih i prizemnih prostorija, pominjući i činjenicu da se iz kanalizacionih cevi fekalije izlivaju direktno u oba vranjska vodotoka, Gradsku i Sobinsku reku, što predstavlja ugrožavanje životne sredine i atak na živi svet u Južnoj Moravi u koju se ulivaju pomenuti vodotokovi.

Svega pet procenata anketiranih potenciralo je samo visoke plate zaposlenih, ali je najveći broj građana, govoreći o urednom vodosnabdevanju, uzgred dotakao i problem zarada u «Vodovodu», ističući da je plata generalnog direktora «previsoka i nezaslužena», jer je za najveći broj građana Vranja iznos njegove mesečne zarade 130.000 dinara nedostižan i nedosanjan san, kao i prosečna neto zarada od 61.000 dinara.

Građani Vranja slično razmišljaju i govore i o drugim javnim preduzećima na teritoriji Grada, njihove usluge su im u prvom planu, posebno kada ova javna preduzeća  načine propuste u svom radu, objektivne ili subjektivne prirode, svejedno, pa umesto usvojenih Programa poslovanja sa finansijskim planom, njih između 70 i 80 odsto kritikuju JKP «Komrad» zbog problema sa iznošenjem smeća, a ugred i partijsko zapošljavanje koje uzokuje višak zaposlenih i nedovoljan broj kancelarija i stolica i stolova za novoangažovane radnike, aktiviste vladajućih političkih stranaka.

To važi i za JP «Novi dom» u čijoj je nadležnosti daljinsko grejanje Vranja za koje se kao glavni energent koristi mazut sa poznatim ekološkim posledicama, dok građane mnogo manje zanimaju Program poslovanja ovog samofinansirajućeg javnog preduzeća i njegovu objektivno uslovljenu muku na polju likvidnog poslovanja, što naročito eskalira posle većih investicionih ciklusa na kojima insistiraju gotovo svi direktori koji su se nalazili na čelu ovog javnog preduzeća.

Građani Vranja, korisnici daljinskog grejanja, u apsolutnoj većini izjašnjavaju se za sigurno i uredno zagrevanje njihovih stanova i lokala, o Programu poslovanja sa finansijskim planom ne žele da govore, jer im, kako kažu, «ne znači ništa ako nema dobrog grejanja u zimskom periodu, pa se smrzavaju u svojim domovima».

Ipak, zameraju rukovodstvu «Novog doma» na višku zaposlenih iako znaju da je ovo javno preduzeće samofinansirajuće, uz određenu ogradu kada bi se firma našla u nelikvidnoj situaciji, jer imaju saznanja da Grad Vranje iz budžeta ume da priskoči u pomoć kada zatreba, a to se uvek događa kada se investira u nove kotlarnice i proširuje toplovodna mreža ili kada ovo preduzeće «preplati» potrbne sirovine i materijal, što je samo odraz i najteža posledica sprege između poslovodstva i privatnog biznisa.

Konačno, kada je u pitanju «Novi dom» građani Vranja nisu ravnodušni zbog propasti tendera vrednog četiri miliona evra iako je aktuelna gradska vlast to prećutala i pred javnošću i pred medijima, a u pitanju je javno-privatno partnerstvo u realizaciji projekta daljinskog grejanja na biomasu, što ukazuje na povećani nivo ekološke svesti Vranjanaca koji su često izloženi lošem vazduhu koji zimi najviše zagađuju kotlarnice «Novog doma» na mazut, individualne kotlarnice na ugalj, koja je prisutna u gornjem delu grada prema Sobini, jer se takva kotlarnica nalazi u Pneumo-ftiziološkoj ambulanti u Vranju prepoznatljivoj po starom nazivu Antituberkulozni dispanzer (ATD).

Građani Vranja nisu zainteresovani ni za programe poslovanja sa finansijskim planom i ostalih javnih preduzeća, kao što je JP «Urbanizam i izgradnja Vranja», kome zameraju na problemima sa javnom rasvetom, potencirajući da je Grad Vranje za javnu rasvetu potrošio četiri miliona evra, angažujući privatnu firmu koja je, navodno, bila najpovoljnija na tenderu, što Vranjance dodatno iritira, baš kao i česti prekid rada semafora na najkomplikovanijoj raskrsnici na jugu Srbije, dakle, ne samo u Vranju, kod tzv. «gornje kasarne», a na početku naselja Raška i kraju četvrti Ledena stena, jer to izaziva gužvu i ostale teškoće u odvijanju saobraćaja na ovoj jako frekventnoj raskrsnici gde se susreću Marička, Nemanjina, ulica Bulevar Nikole Tesle, Omladinska i Bore Stankovića, takođe izuzetno prometne gradske ulice.

Nezainteresovani za programe poslovanja JP «Uprava Banje» u Vranjskoj Banji, žitelji prvenstveno ovog mesta zanju da kritikuju komunalno-infrastrukturne probleme koji se ne rešavaju, čak i nepostojanje kanalizacije u širem centru ovog mesta, kako kažu građani, «imamo septičke jame u 21. veku, a živimo u turističkom mestu», koji istovremeno znaju da zapitaju kada će «Simpo» da plati svoje dugovanje prema ovom preduzeću od 18 miliona dinara, zašto «Uprava Banje» ne naplaćuje pojedinim firmama i ustanovama obaveze održavanja toplovodnog kanala, kao i zašto je baš ovo, samofinansirajuće preduzeće moralo da obavi radove na toplovodnom kanalu kod preduzeća «Simpo Cveće» za koje je izdvojilo pet miliona dinara, a sve da bi se udovoljilo kupcu staklenika «Rasadnici», beogradskoj firmi «Hleb i kifle», da temperatura termalne banjske vode mora da iznosi na ulazu u ovu firmu minimum 70 stepeni!?

Vranjanci prema Zdravstvenoj ustanovi «Apoteka Vranje» pokazuju izrazito negativan stav i baš na njenom primeru pokazali su najveće interesovanje, ne toliko za Program njenog poslovanja, jer im je poznato šta oni rade, već mnogo više za finansijski plan, polazeći od svima poznate činjenice da je dugove ove ustanove u iznosu od skoro 200 miliona dinara platio Grad Vranje.

Mnogo pozitivniji odnos građani Vranja iskazuju prema «Parking servisu», većina smatra da je formiranje ovog javnog preduzeća uvelo red na gradskim ulicama na planu parkiranja brojnih automobila kojih u Vranju ima preko 15.000, sudeći prema poslednjim podacima iz ovdašnje Policijske uprave. Istovremeno, građani pokazuju i određeno razumevanje za poslovodstvo ovog preduzeća koje pod pritiskom lokalne politike mora da zapošljava i radnike koji, objektivno gledano, nisu potrebni ovoj javnoj firmi, žaleći aktuelnog direktora koji je od prethodnog nasledio dugovanja od skoro 20 miliona dinara, a paralelno s tim motivisao u negativnom smislu te reči veliki broj radnika da tuže svoje preduzeće i dobiju sudske sporove, čime je opterećeno finansijsko poslovanje.

Građani Vranja u značajnoj većini nisu pokazali neko naročito zanimanje za programe poslovanja javnih ustanova, ali se u isto takvoj većini nisu ustručavali da iznose svoje manje ili više opravdane primdbe na njihov rad. Centar za socijalni rad je na udaru kritika Vranjanaca zbog više afera koje su ga ptresale u proteklom periodu, hapšenja pravnice i socijalnog radnika zbog sumnje da su primili mito, afere «Koštana» u kojoj su nedavno smenjena direktorka i najmoćniji ljudi iz lokalne vlasti zbog  selektivne podele neisplaćenih plata radnicima davno ugašene vranjske fabrike obuće «Koštana».

Neadekvatan odnos prema stvarnim i mogućim korisnicima materijalnog obezbeđenja takođe je meta kritika, dodela jednokratne pomoći, a često, posebno od strane pripadnika muškog pola, na udaru je i «rodna pristrasnost» žena socijalnih radnica koje donose rešenja u korist ženske populacije kada su u pitanju razvodi, a nadležni sud drugačije postupa i u većini slučajeva anulira odluke Centra.

Građani Vranja kada je u pitanju lokalna socijalna politika, gotovo svi bez uzmaka i rezerve, kritkuju i Centar za socijalni rad u Vranju i Centar za razvoj lokalnih usluga socijalne zaštite, upoređujući ih sa socijalnim tekovinama Jagodine u centralnoj Srbiji, jer su ubeđeni da je opštinska vlast u tom gradu mnogo promišljenije, sveobuhvatnije i sa jačim socijalnim osećajem prišla rešavanju ovoih problema. U Vranju to nije tako, kažu građani, «materijalno obezbeđenje dobijaju lica čiji su najbliži srodnici u inostranstvu, pa tu socijalnu pomoć primaju njihovi članovi porodice koji žive u luksuznim kućama, sa italijanskom keramikom i modernom PVC stolarijom, a pred kućom se često vidi parkirani «porše» ili «audi» poslednje generacije», a oni kojima je taj vid pomoći zaista potreban ostaje bez nje, ukazujući tako i na problem prikrivene korupcije u lokalnoj socijalnoj politici.

Program poslovanja Istorijskog arhiva «31. januar» u Vranju nije posebno interesantan većini građana, ali solidna većina hvali njegov rad, naročito arhivista, koji znaju da na zahtev građana pronađu i najstarija arhivirana dokumenta koja su iz različitih razloga potrebna Vranjancima. Zadovoljni su i radom Javne biblioteke «Bora Stanković», Školom animiranog filma, Narodnim muzejem, Narodnim univerzitetom, ali zajednički imenilac poimanja kulture koji ilustruje odnos većine građana prema kulturi i njenim ustanovama je slaba zainteresovanost za ovu oblast, uz određeno zadovoljstvo što nema ili je ima u manjem obimu korupcija i relativno je manje afera, te uz kritiku zbog i u ovoj oblasti izraženog zapošljavanja na partijskoj osnovi.

Građani su nešto aktivniji u svom odnosu prema Pozorištu «Bora Stanković», kritični su prema direktoru sa aspekta mešanja politike u rad jedne takve kulturne ustanove, ipak mali broj građana potencira da lokalni vranjski teatar ima svega četiri premijere godišnje, ali i uz pohvale za ono što se radi na dečjoj sceni, dok su mnogo probirljiviji za predstave na velikoj sceni vranjskih «dasaka koje život znače».

Na kraju, sublimirajući koliko građanima Vranje znače i šta za njih predstavljaju programi poslovanja javnih preduzeća i ustanova, uz izuzetak da su Vranjanci zainteresovaniji za finansijske planove i dešavanja na planu trošenja delom i njihovog novca u cilju finansiranja budžetskih korisnika, najilustrativnija je poruka žitelja Donjeg Vranja koji upozoravaju «da ih posebno brine što Grad Vranje ima dugovanja koja premašuju broj od devet miliona evra, što može da blokira sve ono što se radi u lokalnom javnom sektoru i da se u jednom kritičnom trenutku građani nađu u situaciji koja će im zagorčati životnu svakodnevnicu i sveukupni život vratiti u prošli vek na njegovom početku».

Taj strah Vranjanaca predugo traje i zbog mnogobrojnih loših iskustava sa funkcionisanjem lokalne samouprave i njenog javnog sektora, što je izuzetno eskaliralo tokom 2022. godine  na polju komunalne infrastrukture koju su mnogi Vranjanci s punim pravom nazvali «godinom katastrofe»!

„Ovaj tekst izrađen je u okviru projekta: Vratimo se na početak – Parlament kao osnova vladavine prava koji je finansiran od Evropske unije. Za njegovu sadržinu isključivo je odgovoran TV Info Puls i ta sadržina nipošto ne izražava zvanične stavove Evropske unije”. 

”This article is produced within the project Back to Basics – Parliament as a Backbone for the Rule of Law that is financially supported by the European Union. The contents of this publication  are the sole responsibility of TV Info Puls and may in no way be taken to reflect the views of the European Union“.

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

Back to top button