Širom sveta danas se obeležava Dan maternjeg jezika.
Članice Organizacije UN za obrazovanje, nauku i kulturu, UNESKO, 21. februar proglasio je Međunarodnim danom maternjeg jezika, kao sećanje na studente koji su 1952. godine ubijeni u Daki, jer su protestovali zbog toga što njihov maternji jezik nije proglašen za zvanični jezik. Danas se govori oko 6000 jezika u svetu. Iz godine u godinu taj broj je manji i prema prognozama do kraja 21. veka odumreće više od polovine.
Maternji jezik se smatra delom kulturnog identiteta naroda, tolerancije i razumevanja. Briga o maternjem jeziku je način dokazivanja svesti naroda o vlastitom identitetu. Na žalost nivo jezičke kulture u Srbiji je veoma i slab i loš. Isto važi i za i pismenost.
O maternjem jeziku rekli su:
Duško Radović: „Volimo srpski jezik svakoga dana pomalo. Srpski jezik nema nikoga drugog osim nas”.
Moma Kapor : „Kada mi se neki pisac hvali kako perfektno govori šest jezika, obično mu savetujem da se zaposli na nekoj hotelskoj recepciji. Tamo čeznu za takvima! Ja, lično, imam velikih muka i sa maternjim. Jedva nađem reči koje su mi potrebne za sva čuda koja nam se događaju. Još u gimnaziji, redovno sam išao na popravne ispite iz francuskog, ruskog i srpske gramatike. Nikako da uhvatim jedno slobodno popodne i naučim taj engleski!”
Desanka Maksimović: „Da se nisam srodila već u detinjstvu sa jezičkim blagom našeg jezika, ko zna da li bih ispevala onolike melodije slične melodijama kakve se čuju u prirodi“.
Prema najnovijim podacima Kancelarije za ljudska i manjinska prava Vlade Republike Srbije, u predškolskom obrazovanju u Srbiji na 10 jezika nacionalnih manjina vaspitava se i obrazuje više od 10.000 dece.
U osnovnim školama, nastava se izvodi na 13 manjinskih jezika i obuhvata više od 45.000 dece, a u srednjim školama više od 13.000 mladih nastavu pohađa na jeziku svoje nacionalne manjine.